Antoan de Sent-Egziperi – Mali Princ

Jer, ja ne želim da se moja knjiga čita površno. Toliko je tuge u meni kad pričam ove
uspomene! Već šest godina je prošlo kako je moj prijatelj otišao sa svojom ovcom.

 

Nastojimmali_princ_s
ga opisati samo zato da ga ne zaboravim. Žalosno je zaboraviti prijatelja. Nema svako
prijatelja. Mogu postati kao odrasli, koji se zanimaju samo za brojke. Zato sam i kupio kutiju
bojica i olovaka. U mojim godinama, teško je ponovo se latiti crtanja, kad sam to odbacio
poslije pokušaja sa crtežima udava iznutra i izvana, i to u šestoj godini! Pokušat ću, naravno,
da moji crteži budu što sličniji modelima. Ali nisam sasvim siguran da ću uspjeti. Neki crtež
je dobar, drugi ne valja. Varam se također u pogledu veličine. Čas je mali princ suviše velik.
Čas, opet, premalen. Kolebam se, isto tako, u pogledu boje njegovog odijela. Tako, pokušavam
kako najbolje znam. Pogriješit ću i u važnijim pojedinostima. Ali to mi treba
oprostiti.

Moj prijatelj nije nikada davao objašnjenja. Vjerovao je, možda, da mu ličim. Ali
ja, nažalost, ne vidim ovcu kroz sanduk. Ja sam, možda, pomalo kao i odrasli. Mora da sam
ostario.


Komentariši