Haled Hoseini – A planine su odjekivale

Američko-afganistanski pisac doživeo je veliki uspeh romanom Lovac na zmajeve.

U knjizi "A planine su odjekivale", autor nam na njemu svojstven način predstavlja porodicu koja ne dozvoljava da joj teret materijalnog siromaštva osiromaši duh.

Iz knjige:

 

Nekada davno, u danima kad su divovi i džini i gorostasi hodali zemljom, živio je jedan seljak po
imenu Baba Ejub. Živio je s porodicom u malom selu po imenu Maidan Sabz. Budući da je morao hraniti
brojnu porodicu, Baba Ejub je dane provodio u teškom radu. Svakog dana je radio od jutra do mraka,
orući i kopajući njivu i brinući se o kržljavim stablima pistaća. Po vascijeli dan je bio u njivi, savijen u
struku, leđa povijenih kao srp kojim je po č itav dan zamahivao. Ruke su mu vazda bile žuljave, i često su
krvarile, a svake noći bi ga san ukrao čim bi mu obraz dotakao jastuk.
Reći ću vam, da u tom pogledu, nije bio jedini. Život u Maidan Sabzu bio je težak svim stanovnicima.
Bilo je i drugih, sretnijih sela na sjeveru, u dolinama, s voćem i cvijećem i prijatnim vazduhom, i
potocima u kojima je tekla hladna bistra voda. Ali Maidan Sabz je bilo pusto mjesto i nije ni najmanje
nalikovalo slici koju bi vam njegovo ime, Zeleno Polje, stvorilo u glavi. Nalazilo se na prašnjavoj
ravnici, okruženoj vijencem krševitih planina. Vjetar je bio vreo, i tjerao je prašinu u oči. Pronalaženje
vode bilo je svakodnevna borba jer su seoski bunari, čak i oni duboki, često presušivali.

Da, postojala je
i rijeka, ali seljani su morali da izdrže poludnevni hod da bi stigli do nje, a i tad bi njene vode tokom
čitave godine bile muljevite.


Komentariši