Slatko pomirenje

Lin Harison je podigla okovratnik kaputa i ubrzala korak. Dok su joj krupne pahuljice snijega padale po licu, pokušavala je da se probije kroz uličnu gužvu i stigne do prvog hotela.
„Vrijeme je očajno“, primijetila je, pogledavši svoju prijateljicu.
„Da“, složila se Sju. „Meteorolozi još nisu najavili poboljšanje. Ko zna koliko će slatko pomirenjeova vijavica potrajati.“
„Strpi se samo malo“, tješila ju je Lin, i prišla velikoj crvenoj zgradi. Kada je otvorila velika metalna vrata, zapljusnuo ih je talas topline i dima.
„Ovdje je ipak bolje!“ uzviknula je Sju, dok su prolazile diskretno osvijetljenim hodnikom.
„Jeste“, uzdahnula je Lin. Bilo je malo nade da će pronaći neko slobodno mjesto. U Sali je vrvjelo kao u mravinjaku. „Ja ne mogu dugo izdržati stojeći. Noge su mi promrzle...“
„Ni ja. Ali, ne treba paničariti. Vjerujem da ćemo pronaći slobodan sto.“
Lin je samo djelomično odmahnula glavom i poslušno nastavila da se probija kroz gomilu.
Kada je u dnu sale ugledala jedno prazno mjesto, odahnula je sa olakšanjem.
„Šta sam ti rekla!“ uzviknula je pobjedonosno Sju, smještajući se na stolicu. „Znala sam ja da mi imamo sreće.“
„Ovo izgleda prosto nevjerojatno, kao u vestern filmovima. Interesuje me još samo kako ćemo dobiti piće“, primijetila je Lin.
„Pa, krajnje je vrijeme da upotrijebiš svoj šarm“, rekla je Sju uz zagonetan osmijeh. „Katkad mi se čini da si ti potpuno nestvarna osoba, Lin.“ Lin je začuđeno podigla obrve.

„Ti nisi nekako kao druge djevojke“, nastavila je zamišljeno Sju.
„Zaista? A po čemu se ja to razlikujem od ostalih?“ upitala je Lin sa osmijehom na usnama.
„Nećeš se naljutiti ako ti kažem? Znaš, ja te mnogo volim i ne želim da te povrijedim. Ne poznajem nikog u našoj redakciji ko te voli više od mene...“
„I?“
„Vidi... ti si uvijek lijepo obučena... ali kao da ne pridaješ tome baš mnogo važnosti.“
„To ja tačno. Dalje?“
„Pa, taj posao... Svi mi to radimo uglavnom zbog novca, a ti izgleda to voliš.“
„I to je tačno“, potvrdila je Lin, očekujući da konačno čuje i ono najvažnije.
„Ti kao da ne obraćaš pažnju na muškarce. Ne pamtim kada si posljednji put izašla na sastanak.“

***
Te noći, Lin je još dugo vremena provela nepomično ležeći u krevetu i gledajući u svjetla sa susjednih prozora. Bila je premorena, ali san joj nije nikako dolazio na oči. Nije mogla da pobjegne od sjećanja koja su joj izazivala suze.
Zašto je prihvatila ovaj poslovni aranžman? Zašto je bila tako naivna? Zato što je negdje duboko u svom srcu osjećala potrebu da ponovo vidi Rasela Harisona.
Samo o tome je i razmišljala svih ovih dugih godina. Kada joj je gospodin Henderson ponudio da prenosi finale, sve ono što je bilo skriveno u njoj ponovo je oživjelo, a normalan život je prestao. Mir koji je stvarala tako strpljivo i predano, odjednom se razrušio. Naravno, mogla je da odbije šefov prijedlog i zatraži neki novi zadatak, ali ona to nije učinila. Raselov lik je jače od magneta vukao njeno srce na rodeo. Otrovnom strijelom ga je pogodio još prve večeri. Sada joj je još samo ostalo da se pita kakav će biti konačan ishod.


Komentariši