Špijunka – Paolo Koljeo

U svom novom romanu "Špijunka" Paulo Coelho oživljava misteriozan život Mate Hari - osobe od poverenja mnogih bogatih i uticajnih muškaraca svoga vremena.

Priča je to o njenom životu u obliku fiktivnog pisma.

Iz knjige

 

Nekoliko minuta prije pet sali ujutro, skupina od osamnaest ljudi - uglavnom
časnika francuske vojske - popela se na drugi kat Saint-Lazarea, ženskog zatvora u
Parizu. Predvodio ih je tamničar kuji je bakljom palio svjetiljko, zastali su ispred
ćelije broj 12.
Opatice su bile zadužene za nadzor. Sestra Leonide otvorila je vrata i zamolila
nazočne da pričekaju vani, a ona se vratila unutra, kresnula žigicu o zid i upalila
svjetiljku. Zatim je pozvala jednu od opatica da joj pomogne.
S velikom nježnošću i pažnjom, sestra Leonide obujmila je rukom usnulo tijelo
koje je bilo uronilo u dubok san i činilo se kao potpuno neosjetljivo. Kada je žena
otvorila oči, prema svjedočenju opatica, djelovala je kao da se prenula iz nekog
spokojnog sna. Ostala je mirna čak i kad je saznala da joj je odbijena molba za
pomilovanje koju je nedavno uputila predsjedniku Republike. Za nas će zauvijek
ostati tajna je li pritom osjetila žalost ili olakšanje zbog toga što je svemu došao kraj.
Na znak sestre Leonide, otac Arbaux stupio je u ćeliju u pratnji kapetana
Bouchardona i odvjetnika dr. Cluneta. Zatočenica je odvjetniku predala dugo pismooporuku
koju je pisala čitav prethodni tjedan, kao i dvije smeđe kuverte s novinskim
isječcima.
Navukla je crne svilene čarape - što je u takvoj prilici djelovalo groteskno -
nazula je cipele s potpeticama ukrašene svilenim vrpcama i digla se iz kreveta da bi s
vješalice, smještene u jednom kutu ćelije, skinula dugačku bundu koja joj je dopirala
do gležnjeva i čiji su rukavi i kragna bili obrubljeni nekom drugom vrstom
životinjskoga krzna, vjerojatno lisičjeg. Ogrnula ju je preko teškog svilenog kimona
u kojem je spavala.


Komentariši