Tvrđava – Meša Selimović

Poznati roman "Tvrđava" objavljen je 1970. godine.

Radnja u romanu se odvija u Sarajevu u 18. veku, a priču nam govori mladić Ahmet Šabo u svojim dvadesetim godinama.

Iz knjige:

 

Poslije romana Dervis i smrt (1966), koji je izazvao knjizevnu senzaciju, Mesa
Selimovic je dosta brzo, 1970, objavio novi roman slicna roda i oblika, sa
srodnim crtama u sadrzaju, u sastavu: Tvrdjavu. Pisac to i sam naglasava u
Napomeni Tvrdjave tumaceci joj smisao: "Tvrdjava je pandan Dervisu i smrti.
Tvrdjava je svaki covjek, svaka zajednica, svaka drzava, svaka ideologija."
Citajuci brzo se uvjeravamo da je novi roman smjesten u isti prostorni i
vremenski okvir kao i prvi, i to odredjeniji, jasniji, sa malo naglasenijom
dozom hronicarskog realizma, kojega malo ima u Dervisu i smrti. Gotovo da bi
se obavjesteniji citalac i bez pisceva upozorenja mogao lako prisjetiti da djelo
ima srodstva sa sarajevskom hronikom Mula Mustafe Baleskije iz XVIII
stoljeca.
U Napomeni nam pisac otkriva i vise od toga: "Ovo je trebalo da bude roman o
Mula Mustafi Baseskiji. Odatle dosta imena i podataka iz njegove Hronike. Ali
dok sam pisao, nametnule su mi se druge licnosti, narocito Ahmet Sabo,
Mahmut Neretljak i Sehaga Soco. Prva glava je u pocetku napisana kao
ispovijest Mula Ibrahimova, poslije sam sve prenio na Ahmeta Sabu."
Te se izjave vidljivo u tekstu ispoljavaju, i potvrdjuju, posebno u nekim
glavama kao sto je sesta Cudno ljeto, vidno baseskijska sa podacima o
nesrecama, posastima koje su pogadjale Sarajevo i okolicu. Hronicarski
realizam potvrdjuje se i napomenom u dijelu o braci Moricima: "Samo
dvadeset godina je proslo, a sve se zaboravilo, i braca Morici i Sari-Murat, i
njihovo bezakonje, i ljudi koje su pobili."
Ovdje je za tu realisticku baseskijsku stranu djela izrazajno i vidjenje tog
dogadjaja, koji je iz hronicarskih anala i ljudskog pamcenja presao i u legendu,
naravno preoblicen: "Izdalo je", kaze pisac u produzetku gornjega teksta, i
"narodno pamcenje, pa se pjevala tuzna pjesma o vjesanju dvojice brace, kao
da su junaci a ne surove siledzije. I mozda bas ta pjesma, u kojoj je narod
stvarao junake od onih koji to nisu, i taj zaborav, kao da je sve stoljecima
daleko, doveli su moga rodjaka u Sarajevo."


Komentariši