W.Bruce Cameron – Smisao života jednoga psa

Bailey je pas koji ima više života i on je duhovit i znatiželjen pseći pripovedač u ovom romanu. Opisuje nam svoje živote kroz koje Bailey razmišlja o smislu svog postojanja.
Knjiga je dodatno zanimljiva zato što je svaki od života potpuno drugačiji: u prvom
je životu ulični pas, u drugom obiteljski pas, u trećem policijski
pas, a u četvrtom zlostavljani pas.

Posebno je zanimljivo
to što se pas svih života u potpunosti sjeća.

Iz knjige:

Jednoga mi je dana sinulo da su topla, drečava, smrdljiva stvorenja koja se meškolje oko mene moja braća i sestre. Bio sam vrlo razočaran.
Iako sam progledao tek toliko da na svjetlu mogu razabrati pahuljaste obrise, znao sam da je velika, prelijepa silueta s divnim, dugačkim jezikom moja majka. Naučio sam da kada mi hladan zrak dodiruje kožu, to znači da je nekamo otišla, a da je kada se toplina vrati vrijeme za jelo. Pronalaženje mjesta za sisanje često je značilo da moram odgurnuti ono za što sada znam da je njuška mojega brata ili sestre, koji su mi htjeli uskratiti moj dio. To me baš živciralo. Nisam vidio nikakvu svrhu u postojanju moje braće i sestara.

Kada me majka lizala po trbuhu kako bi potaknula istjecanje tekućina koje su mi izlazile ispod repa, trepćući sam je promatrao, šutke je preklinjući da mi učini uslugu i riješi se ostalih štenaca. Želio sam je samo za sebe.
Postupno su mi se obrisi drugih pasa počeli izoštravati i teška srca prihvatio sam njihovu prisutnost u leglu. Nos mi je uskoro rekao da imam jednu sestru i dva brata. Sestra je bila nešto malo manje zainteresirana za natezanje sa mnom nego moja braća. Jednoga od njih u sebi sam nazivao Brzi, zato što se nekako uvijek kretao brže od mene. Drugoga sam zvao Gladni, zato što je cvilio svaki put kada bi Majka otišla i sisao je s neobičnim očajem, kao da mu nikada nije dovoljno hrane. Gladni je spavao više od nas, tako da smo moj drugi brat, sestra i ja često skakali na njega i grizli ga za lice.


Komentariši